Hulio na život, sudbinu i Boga,
Gde bas meni ovo da se desi,
Šta će sada biti od života moga?Mislio sam to je kraj, još pre kraja,
Od ovoga ne može biti nista teže,
kao da sam umro, kao da me nema,
kao da život ruke mi veže.
Prvi susret sa dijalizom,
Ugledah sestre plemenitih lica,
kao da se znamo stotinu godina,
kao da je svaka moja drugarica.
Mislio sam mlad sam, možda je zbog toga,
Možda im je žao sudbine ružne
Onda sam video uvek se trude,
da olakšaju ove dane tužne.
Prođe tako dosta godina,
Navikli svaki problem da delimo,
One i ja u istoj priči,
Svakoj se lepoj stvari veselimo.
I hteli to da priznamo ili ne,
Prolazi polako životni vek,
a uvek su tu, spremne da pomognu
i lepa reč da bude lek.
Sestra hemodijalize
Prošlo je zaista dosta godina,
od kada sam kao sestra mlada,
Ušla na vrata Hemodijalize
Željna saznanja, učenja i rada.
Za puno godina puno se nauči,
Odavno više nemam iluzija,
A svaki pogled prepun zahvalnosti
kao i svakom i meni prija.
Sada me zovu, pričaju sa mnom,
Pitaju za savet i tajnu podele,
Kao da me ne za medicinsku,
Već za svoju sestru žele.
Time se ponosim i radujem jako,
Znam da sam uspela, zato sam srećna
Ovo ne može da radi svako
Zato je naša vezanost večna.